Raznovrsnost prirodnih resursa i bogatstvo kulturnog nasljeđa Hercegovine posebno su obogaćeni gostoljubivošću i srdačnošću lokalnog stanovištva koje, u skladu sa tradicijom, dočekuje gosta sa bogatom trpezom zdrave i prirodne hrane. Hercegovci su dobri i pažljivi domaćini. U znak dobrodošlice, po starom običaju, širom otvore vrata ili kapiju. Stare kuće su najčešće građene od kamena, a nasred kuhinje se nalazilo ognjište iznad kojeg su visile verige. Neke kuće su imale još jedno, malo izdignutije ognjište na kome se pekao hljeb. Iznad ognjišta se, takođe, sušilo meso.
Porodice su u staro doba jele za niskom trpezom, sjedeći na tronošcima ili na stolovačama sa izrezbarenim polukružnim naslonima. Ono po čemu je zaista prepoznatljiva ova regija jeste tradicionalna kuhinja, koja se podudara sa klimatskim karakteristikama predjela i uzima ono što priroda nudi. To sve potvrđuju nepregledne površi prekrivene bujnim pašnjacima, raznovrsnom ljekovitom florom, brojnim jezerima, šumama, rijekama i izvorima, što je dokaz zdrave sredine. U takvom okruženju napasa se i stoka, od čijeg mlijeka i mesa se kasnije prave čuveni specijaliteti. Današnje vrijeme karakteriše ogromna zagađenost hrane, vode i vazduha, tako da je zdrava hrana veoma bitna za čovjekovo zdravlje i njegov životni vijek. Proizvodnja mesa, mlijeka, kajmaka i sira na ovim prostorima zasniva se na ishrani stoke prirodnom hranom (bez upotrebe mineralnih đubriva), pretežno proizvedenom na sopstvenom imanju. Proizvodnja ratarsko-povrtlarskih kultura vrši se u prirodnim uslovima, za navodnjavanje se koristi izvorska voda, a đubrenje se vrši isključivo stajskim đubrivom.