Sarajevo je grad u kotlini – zatvoren planinskim vijencima sa svih strana. Rijeka Miljacka presjeca ga na dva nejednaka dijela na čijim obalama se širi grad. Zato je kroz sarajevsku istoriju najbolje putovati niz rijeku za koju se zna reći kako ne postoji manja rijeka s više mostova.
U Kantonu Sarajevo općine Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad čine Grad Sarajevo, kao jedinicu lokalne samouprave. Grad Sarajevo na području četiri općine ima 297.416 stanovnika.
Sami centar grada, udaljeni tek stotinjak metara jedni od drugih, nalaze se brojni sakralni objekti četiri svjetske konfesije: džamije iz osmanlijskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici.
Baščaršija i Sebilj (Stari Grad)
Nastanak Baščaršije (tur. glavna čaršija) vezuje se za Isa-bega Ishakovića, osnivača Sarajeva, koji je gradio zadužbine na objema stranama rijeke Miljacke već polovinom 15. stoljeća, zatim za najvećeg sarajevskog dobrotvora Gazi Husrev-bega i njegova impozantna djela, kao i za pojedine carske namjesnike i bogatije građane Sarajeva koji su izgradili veći broj objekata kao svoje zadužbine.
Vijećnica (Stari Grad)
Dolaskom austrijske vlasti javila se potreba za objektom u kom će biti smještena gradska vlada. Kao idealna lokacija za novu zgradu gradske uprave izabrano je područje srednjovjekovnog sela Brodac, gdje je nekad Isa beg Ishaković postavio temelje Sarajeva.
Muzej Sarajevskog atentata i Latinska ćuprija (Stari Grad)
Na uglu ulica Apelov kej i Franje Josipa (danas Obala Kulina bana i Zelenih beretki) 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip, sarajevski gimnazijalac i član tajne organizacije „Mlada Bosna“, koju je kontroliralo tajno udruženje „Crna ruka“ izvršio je atentat na austrougarskog prestolonasljednika nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Za ovaj atentat Austro-Ugarska monarhija je smatrala Srbiju neposredno odgovornom, te joj je 23. jula uputila ultimatum, a ubrzo i objavila rat. Nakon toga je počeo Prvi svjetski rat.
Monumental Complex ˝Tunnel of Salvation˝ (Ilidža i okolina aerodroma)
Tokom opsade Sarajeva 1992-1995. izgrađen je tunel kojim su spojena dva dijela slobodne teritorije. Tunel je prokopan i otvoren 1993. godine ispod Sarajevskog aerodroma, nadljudskim naporima učesnika ovoga jedinstvenog poduhvata.
Evropski Jerusalem (Stari Grad)
Sarajevo je grad multietničnosti već više od četiri stotine godina. U samo jednoj ulici posjetitelj će vidjeti džamiju, sinagogu, pravoslavnu i katoličku crkvu.
Bijambarska pećina (okolina Sarajeva i planine)
Na oko 40 kilometara od Sarajeva, na putu prema Tuzli, nalazi se prelijep šumoviti predio u kojem se krije pravi biser prirode, Bijambarska pećina. Kompleks ove pećine čini nekoliko speleoloških objekata, od kojih su za posjetioce otvorena tri.
Bjelašnica i Igman (okolina Sarajeva i planine)
Samo 25 kilometara od Sarajeva nalazi se prirodni rezervat planina Bjelašnice i Igmana na kojima je održan veći dio takmičenja XIV zimskih olimpijskih igara u alpskim i nordijskim disciplinama i skokovima.
Vodopad Skakavac (okolina Sarajeva i planine)
Vodopad Skakavac se nalazi 12 kilometara sjeverno od Sarajeva, iznad sela Nahoreva. Visok je 98 metara, što ga čini drugim vodopadom po visini u Evropi.
Vrelo Bosne (Ilidža i okolina aerodroma)
U neposrednoj blizini Ilidže nalazi se spomenik prirode Vrelo Bosne, do kojeg se dolazi kroz tri i po kilometra dugu stoljetnu aleju platana i kestenova. Velika aleja, zasađena do 1894. godine sa ukupno 726 stabala javorolisnog platana i desecima stabala divljeg kestena, idealna je za šetnju, vožnju biciklom i rolama, trčanje…
Lukomir Village (okolina Sarajeva i planine)
Na gotovo 1500 metara nadmorske visine, u vrletima planine Bjelašnice, nalazi se najviše i najizoliranije selo u Bosni i Hercegovini, udaljeno od Sarajeva 42 kilometra ili oko sat i po vožnje.
Osmansko doba počinje samim osnivanjem grada 1461. godine od strane prvog bosnaskog namjesnika Isa-beg Ishakovića koji je prvi počeo s planskom gradnjom. Izgradio je Carevu džamiju, potom tekiju, prenoćište, te upravno sjedište i dvor za stanovanje koje naziva Saraj, po čemu je Sarajevo i dobilo ime. Na Baščaršiji gradi han Kolobaru, današnjim riječnikom hotel, oko kojeg se otvara mnoštvo dućana, što je u to doba činilo privrednu osnovu razvoja grada.
Sarajevo je tokom 15. i 16. vijeka, kao i mnogi gradovi na Levantu, bilo podijeljeno na čaršiju – trgovački dio i od čaršije udaljene mirne stambene zone – mahale. Mahale su se gradile po okolnim padinama, od centra prema periferiji. U mahali se stanuje, u čaršiji posluje. Trgovačko središte grada je Baščaršija. Tu je smješteno oko 1000 dućana. Ulice u čaršiji nosile su imena zanata: Kazazi, Kujundžiluk, Kazandžiluk, Halači, Telali, Kovači, Sarači, Bazerdžani i Aščiluk, dok su ulice stambenih dijelova grada imale nazive Behar, Cvijetna, Karanfil mahala, Pod trešnjom, Višnjik, Podhrastovi, Sedam šuma.
Sarajevo je poznato i po velikom broju javnih česmi, šadrvana i sebilja što su grad snabdijevale vodom i činile ga ljepšim. Sarajevo je imalo vodovod već sredinom 15. vijeka čime se, u to doba, nije moglo pohvaliti puno evropskih gradova.
Početkom 17. vijeka stanovništvo Sarajeva je gotovo potpuno muslimansko. Ali to nije uvijek bilo tako, niti će biti. Ovdje gdje se dijele istočno i zapadno Rimsko carstvo rimljani nikada nisu uspjeli romanizirati starosjedioce Ilire. Slaveni su između 5. i 11. vijeka uspjeli nametnuti svoj jezik i kulturu. U periodu od 11. do 15. vijeka stvorena je multireligiozna država koju danas pamtimo po tome što nikada nije pripadala nikome do samoj sebi.
Baščaršija
Krenućemo od nekadašnjeg kupališta Bentbaša, lokaliteta na kojem je nekad bilo smješteno srednjovijekovno selo Brodac. Osnivač Sarajeva, Isa – beg Ishaković smatrao je da je baš ova lokacija pogodna za osnivanje grada te je na tom lokalitetu prvo dao sagraditi Carevu džamiju, potom tekiju, prenoćište, te upravno sjedište i dvor za stanovanje koje naziva Saraj, po čemu je Sarajevo i dobilo ime. Na Baščaršiji gradi han Kolobaru, današnjim riječnikom motel, oko kojeg se otvara mnoštvo dućana, što je u to doba činilo privrednu osnovu razvoja grada. koje su održane upravo u ovom gradu.
Bistrik
Iza Careve džamije prostire se jedno od najstarijih naselja grada Sarajeva – Bistrik, stanište dva nacionalna spomenika Bosne i Hercegovine: Konaka i crkve Svetog Ante.
Džidžikovac
Iznad Velikog parka pružao se skoro nenaseljen kraj prošaran cvijetnjacima i voćnjacima, zbog čega su ga sarajlije ubrzo počeli zvati "Džidžikovac", prema riječi "džidži" (od tur. güzel - nagizdan, lijep). Na vrhu Džidžikovca nalazi se Kulin hadži-Balijeva džamija koju je podigao učenjak hadži-Bali krajem 16. vijeka.
Koševo
Koševo je pored centralnih gradskih ulica zasigurno jedna od najsadržajnijih i najprometnijih ulica u Sarajevu. Krenete li uz ulicu Koševo možete osjetiti kako Sarajevo živi izvan turističkih lokacija.
Novo Sarajevo
Mjesto na kojem su pale prve žrtve predstojeće troipogodišnje opsade Sarajeva. Za ovo sarajevsko naselje svijet je opet čuo 2006. godine kada je bosansko – hercegovačka rediteljica Jasmila Žbanić, za film „Grbavica“, dobila Zlatnog medvjeda.
Alifakovac
Iznad Šeher-ćehajine ćuprije nalazi se Alifakovac, danas možda najočuvaniji dio starog načina gradnje stambenih zgrada u Sarajevu, sa strmim sokacima u kojima se kuće nižu tako da svaka ima širok vidik i ni jedna ne zaklanja drugu.
Drvenija
Za Drvenija most su gotovo sve sarajlije vezane na poseban način. Bilo je to neizbježno mjesto prvih ljubavnih sastanaka, jer s jedne mosta je bila ženska, a s druge strane muška, današnja Prva gimnazija, čuvena po đacima Nobelovcima, Ivi Andriću i Vladimiru Prelogu.
Mejtaš
“Mejtaš je trg nad gradom,” napisao je poznati sarajevski književnik Miljenko Jergović. I baš tako, Mejtaš je jedno od reprezantativnijih sarajevskih naselja koje se nalazi na uzvišenju u centralnom dijelu grada.
Marijin Dvor
Vlasnik tvornice građevinskog materijala August Braun podiže 1899. godine zgradu i daje joj naziv po svojoj supruzi Mariji (njem. „Marienhof“), po kojoj će taj dio grada biti poznat kao Marijin dvor. Prije nego je upoznao svoju suprugu August Braun proizvodi cigle s utisnutim inicijalima. Nakon susreta s Marijom, inicijale upisuje u srce otisnuto na cigli.
Novi grad
Novi grad je najmlađa i najveća sarajevska općina na južnom ulaz u grad, gdje se nalazi i sarajevski aerodrom.
Vratnik
Do Vratnika se dolazi lako. Od Baščaršije se penjemo ulicom i naseljem Kovači, poslije kojeg se odmah vide dvije kapi kule Širokac i Ploča koje su danas sastavni dio Muzeja “Alija Izetbegović”. Tu počinje Vratnik. Utvrđeni zidovi i kapije oko ovog dijela grada, sagrađene su nakon što je 1697. godine Eugen Savojski spalio grad. Od starog Vratničkog grada ostale su kule, bedem i kapije da svjedoče o davno prohujalim vremenima.
Centar
Centralni dio grada počinje na mostu Čobanija. Daleke 1557. godine, na lijevoj obali Miljacke, formirana je Čoban-Hasanova mahala. I tu je postojao drveni, danas čelični most Čobanija. Izgrađen je tek 1888. godine i važi za most s najviše imena: Čobanija, Masarikov most, Poštanski most, Pozorišni most, most kod Dva ribara, a u narodu je nekad bio poznat i kao Šejtanija – đavolji most.
Skenderija
Dva su mosta jedan do drugog i oba nazivamo Skenderija. Za staru Skenderiju, pješački most, vezuje se priča da je napravljena od istog materijala kao i Eifelov toranj u Parizu, te ga i danas neki nazivaju Eifelov most.
Kampus
Tamo gdje završava poslovni i politički centar Sarajeva proteže se niz kulturno-obrazovnih institucija. Odmah pored Filozofskog fakulteta nalazi se najveća i najznačajnija muzejska ustanova u Bosni i Hercegovini – Zemaljski muzej. Muzejski kompleks, s karakteristikama neorenesansnog stila, čine četiri paviljona povezana pristupnom terasom, te botanički vrt koji zauzima centralni prostor.
Ilidža
Ljepota ovog ambijenta ostala je kroz vijekove nepromijenjena. Iz austrougarskog perioda na Ilidži je ostalo nekoliko značajnih objekata: Stara želježnička stanica, zatim stambeni objekti – vile duž Aleje prema Vrelu Bosne rađene u alpskom stilu kao i zgrada hotela «Igman» (sadašnje zgrada Općine), hipodrom Butmir, te objekti hotela «Hungarija» «Bosna» i «Austria» u kojem su posljednju noć boravili austrougarski prijestolonasljednik Ferdinand i njegova supruga Sofija uoči sarajevskog atentata. I danas živi sjećanje da je prvi fijaker na Ilidžu došao sa prijestolonasljednikom Ferdinandom 1895. godine, a danas su čuveni fijakeri prepoznatljiv simbol Ilidže i već 105 godina prevoze goste Velikom alejom do Vrela Bosne.
Pred kraj četverogodišnje opsade Sarajeva, sa željom da se pomogne obnova civilnog društva, te tako održi kosmopolitski duh Grada, 1995. godine Obala Art Centar pokreće Sarajevo Film Festival.
Dvije decenije kasnije, Sarajevo Film Festival je izrastao u međunarodni filmski festival sa posebnim fokusom na regiju Jugoistočne Evrope (Albanija, Armenija, Austrija, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Kipar, Grčka, Gruzija, Mađarska, Kosovo*, Makedonija, Malta, Moldavija, Crna Gora, Rumunija, Srbija, Slovenija, Turska, Ukrajina) zahvaljujući kojem filmovi, talenti i budući projekti iz regije dospijevaju u centar pažnje međunarodne filmske javnosti.
Sarajevo Film Festival služi kao zajednička platforma za filmski biznis čitave regije, postavljajući visoke standarde u festivalskoj organizaciji, filmskoj promociji i prezentaciji u Jugoistočnoj Evropi.
Šezdeset planina u Bosni i Hercegovini ima vrhove iznad 1500 m n/v, a vrhove više od 2000 m n/v ima 11 planina, uključujući i Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine sa 2386 m n/v.
Grad Sarajevo okružuju čak četiri olimpijske planine: Trebević, Jahorina, Igman, Bjelašnica, te Romanija i Treskavica sa svojim rijetkim prirodnim ljepotama.
Nalazeći se u centralnom dijelu Balkanskog poluotoka, Sarajevo i njegove planine kroz historiju bile na putevima raznih civilizacija koje su ostavile svoja obilježja. Najupečatljiviji ostaci prošlosti su nekropole stećaka iz srednjeg vijeka koje se mogu naći i na visinama blizu 2000 m n/v. Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine (60.000 stećaka), te dijelove Srbije (4.100), Crne Gore (3.500) i Hrvatske (4.400). Steći se nalaze na listi Svjetske baštine UNESCO-a i nacionalni su spomenici Bosne i Hercegovine.
“Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike, stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli, na kome je prikazan kao sužanj.” (Miroslav Krleža, 1960.)
Sarajevske restorane karakteriše visok nivo usluge i u većini se može dobiti raznovrsna ponuda tzv. "internacionalna" kuhinja.
